Nasilje među djecom

ŠTO JE TO NASILJE MEĐU DJECOM?

Nasilje među djecom je kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje dijete koje se ne može obraniti. Nasilje uključuje neravnotežu snaga - nasilnici za žrtve najčešće odabiru slabije i relativno bespomoćne učenike.

Ključno obilježje nasilja jest da se žrtva osjeća nemoćnom i da ima osjećaj da je zlostavljana.

OBLICI NASILJA MEĐU DJECOM

FIZIČKO NASILJE

odnosi se na negativne postupke koje neko dijete vrši nad drugim primjenom fizičke sile nad samim djetetom (udaranje, čupanje, guranje, štipanje i sl.).

VERBALNO NASILJE

najčešće prati fizičko i podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje i sl.

U navedenim oblicima nasilja mogu se izdvojiti četiri podvrste:

Emocionalno nasilje uključuje namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe te ignoriranje.

Seksualno nasilje se odnosi na neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare (npr. dodirivanje i komentari «Imaš dobru guzu!»).

Kulturalno nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj ili rasnoj osnovi.

Ekonomsko nasilje uključuje krađu i iznuđivanje novca, ili stvari.

GDJE SE NASILJE DOGAĐA?

Nasilje se najčešće događa u školskim WC-ima, na hodnicima, školskim igralištima, na putu do škole – na svim mjestima koja su izvan kontrole nastavnika i drugih odraslih osoba.

TKO SU ŽRTVE, A TKO NASILNICI?

Žrtve nasilja su djeca koja su zbog nečeg ranjiva ili odskaču od druge djece. Često su to tiha, mirna, pasivna, plašljiva, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja.

Nasilnici su najčešće agresivna djeca koja nasiljem nad drugom djecom žele steći moć i popularnost. Pri tome računaju na strah koji žrtva osjeća.

I djevojčice i dječaci mogu biti i nasilnici i žrtve. Dječaci zlostavljaju na izravniji način i češće su žrtve tjelesnog nasilništva i prijetnji. Djevojčice mogu fizički zlostavljati, ali češće koriste neizravne metode kao što su izolacija i ogovaranje. Dječaci zlostavljaju i dječake i djevojčice, dok djevojčice uglavnom zlostavljaju druge djevojčice.

ZAŠTO SE O NASILJU ŠUTI?

Nasilje se često tolerira jer osobe koje ga vide ili doživljavaju ne govore o njemu. O nasilju šute iz straha za vlastitu sigurnost, straha da će zbog ˝cinkanja˝ izgubiti prijatelje ili popularnost ili zbog neznanja što učiniti i kome se obratiti.

Kada na nasilje nitko ne reagira, nasilnik to doživljava kao znak odobravanja. Na ovaj način štiti se nasilnika.

Kako ću prepoznati učenika koji je žrtva nasilja?

Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo odnosno posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilja. Neki od tih znakova jesu slijedeći:

- djeca se boje se ići u školu ili iz nje - mijenjaju uobičajeni put do škole
- sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da bi dali nasilniku) - postanu agresivni ili depresivni
- dolaze kući s potrganom odjećom ili oštećenim knjigama - postanu plašljivi, napeti, prestaju jesti
- postanu povučeni i niskog samopouzdanja - prijete samoubojstvom ili ga pokušaju
- imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine - sami provode odmor
- kada ih netko pita što nije u redu, odbijaju govoriti o tome - ne biraju ih u grupnim sportovima
- ostaju bez svojih stvari, često ˝gube˝ džeparac - pogoršava im se školski uspjeh
- počnu zastrašivati drugu djecu - počnu markirati

Ako se neko od opisanih oblika nasilja događa tebi ili nekome koga poznaješ, ili ti sam/a činiš nasilje,
bitno je da potražiš pomoć.
Obrati se školskom psihologu, pedagogu ili nazovi i dođi u «Tić».
Adresa: Beli Kamik 11, 51000 Rijeka; tel. 051/215-670, fax. 051/215-678

 
© 2010 TIĆ - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja | Izrada web stranice: NEON STUDIO