Nasilje među djecom u školama - 2004.

Istraživanje o školskom nasilju među djecom na području grada Rijeke provedeno je na inicijativu i u organizaciji Udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja «Tić» krajem školske godine 2003./2004. Istraživanje je provedeno u 22 osnovne škole. U ispitivanju je sudjelovalo ukupno 2.167 učenika sedmih i osmih razreda oba spola.

Dobiveni rezultati pokazali su da 19% ispitanih učenika skoro svakodnevno doživljava neki od oblika nasilja u školi, pri čemu su 12% djece pasivne žrtve (samo doživljavaju nasilje), a 7% djece su provokativne žrtve (doživljavaju nasilje, ali ga i čine). Istraživanje je, također, pokazalo da se ukupno 18% djece svakodnevno ponaša nasilno prema drugoj djeci, od toga 11% djece se svakodnevno nasilno ponaša prema drugoj djeci, a da pri tome sama ne doživljavaju nasilje.

Postavljajući pitanje od koga doživljavaju nasilje u školi, došlo se do rezultata da je u 35% slučajeva počinitelj nasilja dijete iz istog razreda, u 11% slučajeva je to dijete iz iste generacije ali iz drugog razreda, u 12% slučajeva dijete iz viših razreda, a u 3% slučajeva je to dijete iz nižeg razreda.

Utvrđena je značajna povezanost između počinjenog i doživljenog nasilja. Djeca koja češće doživljavaju nasilje, češće su i sama nasilna prema drugoj djeci.

Uočeno je da je osjećaj sigurnosti značajno povezan i s doživljenim i s počinjenim nasiljem. Djeca koja češće doživljavaju i čine nasilje, osjećaju se manje sigurno u školi. Što se tiče osjećaja sigurnosti u pojedinim dijelovima škole, 6% djece se osjeća nesigurno u WC-u, 6% na školskom igralištu, 5% na putu iz/do škole, 4% na školskom hodniku, 4% u dvorani za tjelesni, 3% u učionici i 2% djece u blagovaonici.

Analizom učestalosti nasilja ovisno o školskom uspjehu djece pokazalo se da je veća učestalost i doživljenog i počinjenog nasilja kod djece s nižim uspjehom nego kod djece s višim uspjehom.

Na pitanje što čine kada u školi doživljavaju nasilje, 43% djece koja su doživjela nasilje, kažu nasilniku da prestane, 41% ih uzvrate nasilniku udarcem ili se s njim potuku, 24% djece se požali prijatelju/prijateljici, 17% djece kaže nekom odraslom o tome, 14% djece ne napravi ništa, 4% ih pobjegne, a 1% djece ne ode u školu.

Kada dožive nasilje djeca, ukoliko s nekim razgovaraju o tome što im se odgodilo, osoba s kojom razgovaraju je u 39% slučajeva prijatelj/ prijateljica, u 35% slučajeva roditelj, u 14% slučajeva brat/sestra, u 10% nastavnik i u 14% slučajeva djeca ne razgovaraju s nikim.

Na pitanje tko im je pokušao pomoći, ukoliko su doživjela nasilje, djeca su odgovorila da im je u 40% slučajeva pokušao pomoći prijatelj, u 36% slučajeva roditelj, u 13% nastavnik, u 13% brat ili sestra, a u 9% nitko.

Kao odgovore na pitanje što se dogodilo nakon što su rekli nekome za nasilje, ukoliko su ga doživjeli, djeca su u 26% slučajeva odgovorila da je nasilje zaustavljeno, u 24% slučajeva se nasilje smanjilo, u 10% slučajeva ništa se nije promijenilo, a u 3% slučajeva djeca izjavljuju da je situacija bila još gora.

Zaključak istraživanja i predložene intervencije

Rezultati navedenog istraživanja su pokazali da otprilike svako peto dijete, tj. 19% ispitanih učenika doživljava barem jedan od oblika nasilja u školi skoro svakodnevno te da se ukupno 18% djece svakodnevno ponaša nasilno prema drugoj djeci što ukazuje na veliki broj djece koja neophodno trebaju adekvatnu stručnu pomoć kako bi prevladali posljedice nasilja.

Djeca se ne mogu potpuno sama suprotstaviti nasilju, stoga je na odraslima, roditeljima, nastavnicima i stručnjacima, da im u tome pomognemo. Pri tome je važno prepoznati i spriječiti nasilje, kao i pomoći djeci u prevladavanju posljedica doživljenog nasilja. Time im dajemo poruku da živimo u društvu u kojem se nasilje ne tolerira.

Detaljnije rezultate možete zatražiti putem e-maila Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript .

 
© 2010 TIĆ - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja | Izrada web stranice: NEON STUDIO