Danas veliki broj roditelja brine o vremenu koje njihovo dijete provodi na internetu. Osim vremena, još više ih brine sadržaj s kojim se pri tome susreće. Elektronički mediji, internet i mobitel, važno su sredstvo komunikacije među djecom i mladima. Osim kao sredstvo zabave, imaju pozitivnu socijalizacijsku i edukacijsku ulogu u razvoju djece i adolescenata. Razvoj tehnologije omogućuje dostupnost velike količine raznovrsnog edukativnog sadržaja. Komunikacijske tehnologije se u sve većoj mjeri koriste unutar obitelji sa ciljem održavanja i proširivanja obiteljskih odnosa, omogućuju lakšu i redovitiju komunikaciju sa obitelji i vršnjacima, što može doprinijeti snažnijem osjećaju sigurnosti i povezanosti.
Međutim, uz priznavanje potencijalnog pozitivnog doprinosa elektroničkih medija, važno je istaknuti potencijalni i stvarni rizik koji njihovo korištenje može predstavljati. Tako je u novije vrijeme sigurnost djece na internetu postala važan dio roditeljstva.
Elektroničko nasilje uključuje bilo koji oblik komunikacije putem interneta i mobitela koji može biti uznemirujući, štetan i opasan za dijete.
Razlikujemo elektroničko nasilje među djecom (cyberbullying) i elektroničko nasilje nad djecom.
Elektroničko nasilje među djecom odnosi se na: napad na privatnost, poticanje grupne mržnje, uznemiravanje, vrijeđanje, širenje nasilnih i uvredljivih sadržaja i dr. Od strane jednog djeteta ili grupe djece prema drugom djetetu ili grupi djece. Ono uključuje slanje uvreda putem poruka ili objava na društvenim mrežama, objavljivanje tuđih osobnih podataka ili neistina na internetu, slanje uznemirujućih i uvredljivih slika, lažno predstavljanje kao drugo dijete i dr.
Elektroničko nasilje nad djecom odnosi se na nasilje od strane odrasle osobe prema djetetu. Predstavlja komunikaciju s djecom u svrhu uključivanja djeteta u neprimjerene aktivnosti, prvenstveno seksualne aktivnosti. Ono uključuje stupanje u kontakt s djetetom putem poruka i društvenih mreža, „pridobivanje“ djeteta kroz lažno predstavljanje, izlaganje djeteta neprimjerenim seksualnim i pornografskim sadržajima, uključivanje djeteta u neprimejrene seskualne i pornografske radnje, nalaženje s djetetom, ucjenjivanje i prijetnje djetetu.
Djeca su podložna elektroničkom nasilju radi brojnih karakteristika. Ulaženju u rizične situacije mogu biti skloni radi svoje znatiželje, neznanja, povjerenja, nezadovoljstva i manjka samopouzdanja, potrebe za pažnjom i sviđanjem. Činjenju nekog oblika nasilja među vršnjacima putem interneta dodatno mogu biti skloni i radi potrebe za izražavanjem neugodnih emocija (ljutnja, mržnja, želja za osvetom).
Elektroničko nasilje se svojim specifičnim karakteristikama značajno razlikuje od „klasičnog“ nasilja među vršnjacima. To su anonimnost, rasprostranjenost i neograničen broj sudionika promatrača u nasilju.
Anonimnost
Komunikacija putem interneta može se odvijati potpuno anonimno ili se dijete/odrasla osoba može sakriti iza nekog lažnog profila. Tako anonimnost omogućuje otvorenu komunikaciju bez osjećaja srama kao i izražavanje mišljenja o nekoj temi bez straha da će biti prepoznati i da će zbog toga imati neugodnosti. Ona eliminira kočnice jer omogućava činjenje stvari koje ne bi napravili u interakciji „licem u lice“, dijete ima osjećaj da neće morati odgovarati za svoja ponašanja na način na koji bi inače odgovaralo za, primjerice, javno izrečene riječi, što stvara osjećaj sigurnosti i moći. Dalje, bez fizičkog kontakta, nedostaju povratne informacije o tome kako se (drugo) dijete osjeća, radi čega je teže razumjeti štetu koju pojedine riječi ili djela mogu nanijeti. Također, anonimnost može dovesti do toga da se dijete sa svaku osobu koju sretne može pitati je li ona nasilnik, što doprinosi mogućoj većoj traumatizaciji.
Rasprostranjenost
Elektroničkom nasilju dijete može biti izloženo u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, što kod značajno utječe na osjećaj ranjivosti. Tako dijete elektroničkom nasilju može biti izloženo i dok je kod kuće, gdje bi trebalo biti zaštićeno i sigurno.
Neograničen broj sudionika promatrača
Sadržaj elektroničkog nasilja u kratkom vremenu postaje dostupan velikom broju djece što omogućuje sudjelovanje neograničenih sudionika promatrača, što kod djeteta koje je izloženo nasilju dovodi do uvjerenja da je svatko svjestan njegovog poniženja.
Učinci elektroničkog nasilja
Zbog navedenih specifičnih karakteristika elektroničkog nasilja, dijete koje je žrtva nasilja, nema moć i kontrolu nad onim što mu se događa pa stoga, iako u elektroničkom nasilju nema fizičkog kontakta i nema fizičkih posljedica, psihološke posljedice mogu biti vrlo jake i štetne. Žrtve elektroničkog nasilja mogu se osjećati kao da su uhvaćeni u zamku, uz osjećaj frustriranosti i rastrojenosti. Žrtve također mogu doživjeti depresivnost, tugu, ljutnju, nisko samopoštovanje, suicidalne misli i stres.
Elektroničko nasilje ne predstavlja problem samo za žrtvu nasilja već i za dijete koje to nasilje čini. Nasilnik svojim ponašanjem izražava agresivnost, koja može biti prediktor nasilnog ponašanja u odrasloj dobi.
Radi svega navedenog, važno je da roditelji dijete upoznaju s opasnostima i poduče na koji način se s njima nositi. Zato je kroz razgovor s djetetom važno saznati na koji način i za što koristi internet (koje društvene mreže i aplikacije koristi, koje youtubere prati, koje video igrice igra), koliko zna o mogućim opasnostima za vrijeme korištenja interneta i kako smatra da u istima treba postupiti.
Što roditelji mogu činiti da umanje rizike (prekomjernog) korištenja interneta?
• naučiti djecu prepoznati opasna ponašanja i razloge zašto su ta ponašanja opasna
• naučiti djecu što učiniti ukoliko su izloženi neprimjerenim sadržajima ili radnjama pri upotrebi interneta
• naučiti djecu odgovornom ponašanju prema sebi i prema drugoj djeci
Kako to postići?
Kako iskoristiti internet kao pozitivan medij?
Kako je već spomenuto, internet ima brojne i značajne prednosti i doprinos. Internet predstavlja nepresušan izvor brojnih obrazovnih i poticajnih sadržaja. Vrijeme koje dijete provodi na internetu može se usmjeriti upravo prema takvim sadržajima. Predložene aktivnosti potrebno je prilagoditi uzrastu i interesima djeteta.
Koje aktivnosti na internetu roditelji mogu predložiti djetetu?
Piše: Nataša Makarun, dipl. psih.-prof.