O zlostavljanju među djecom govorimo kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili tjelesno ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti.

Definiranje problema nasilja među djecom u školi
Danas su općeprihvaćene definicije nasilja među djecom one koje su dali Olweus, koji kaže da o nasilju među djecom govorimo kada jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili tjelesno ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti, i Farrington koji nasilje definira kao svaki oblik opetovanog tjelesnog ili psihološkog ponašanja moćnijeg i snažnijeg učenika ili grupe prema drugome koji se doživljava slabijim.

Kako nasilje među djecom možemo razlikovati od uobičajenog sukoba među vršnjacima?
Neki osnovni elementi na osnovi kojih zaključujemo da se radi o nasilju:
1.  negativni postupci prema drugom čine se namjerno kako bi nekoga ozlijedili ili izazvali neugodu,
2.  postupak se čini opetovano i trajno,
3.  postoji nejednak odnos snaga između nasilnika i žrtve,
4.  javlja se strah kao rezultat sustavnog nasilja koje se koristi da bi se zastrašilo druge i održala dominacija.
Ponekad je teško procjeniti moguću štetu od zlostavljajućeg ponašanja jer to velikim dijelom ovisi i o ranjivosti djeteta koje nasilje doživljava. Ono što se može činiti nestašnim zadirkivanjem u nekim okolnostima može biti krajnje povrjeđujuće. Mnoga djeca kažu da pokušaji zlostavljanja na njih djeluju negativno dok neki takav efekt negiraju ili poriču i pri tome ne djeluju uznemireno. Primjerice, neko dijete se može jako uznemiriti ukoliko neko drugo dijete netremice zuri u njega, osobito ako iza toga stoji namjera da mu se dosađuje ili da ga se uznemiri dok isto takvo ponašanje na drugo dijete neće uopće djelovati.
Riječ je o zlostavljanju kad nasilnik zna da je neki postupak drugome uznemirujući i ako je svjestan da bi žrtva htjela da to prestane, a ipak to radi.

Vrste i oblici nasilja među djecom
Vršnjačko nasilje može imati različite oblike, najčešće govorimo o izravnom i neizravnom nasilju.
Izravno vršnjačko nasilje karakteriziraju otvoreni napadi na žrtvu, a dijelimo ga na tjelesno nasilje, emocionalno nasilje, grube geste ili mimiku lica i ekonomsko nasilje.
Neizravno vršnjačko nasilje uključuje netjelesne oblike agresije koji su suptilniji i teže se otkrivaju. U novije vrijeme ovi se oblici nasilja sve učestalije odvijaju putem modrenih tehnologija (interneta i mobitela) što poprima sve veće razmjere.
1.FIZIČKO NASILJE
najuočljiviji oblik i podrazumijeva negativne postupke koje neko dijete vrši nad drugim primjenom fizičke sile nad samim djetetom (udaranje, čupanje, guranje, štipanje i sl.).
2.VERBALNO NASILJE
najčešće prati fizičko i podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje i sl.
U navedenim oblicima nasilja mogu se izdvojiti četiri podvrste:
• Emocionalno nasilje uključuje namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe te ignoriranje.
•Seksualno nasilje se odnosi na neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare (npr. dodirivanje i komentari «Imaš dobru guzu!»).
• Kulturalno nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj ili rasnoj osnovi
• Ekonomsko nasilje uključuje krađu i iznuđivanje novca, ili stvari.
Emocionalno nasilje, poput ismijavanja i isključivanja, češći je oblik nasilja među djecom od fizičkog nasilja, taj oblik nasilja je i teže dokazati, a time i teže ga riješiti.

Sudionici nasilja među djecom
Nasilje može činiti pojedinac ili skupina kao što i žrtva nasilja također može biti pojedinac ili skupina. Mnoga su istraživanja ponudila relativno jasnu sliku tipičnih žrtava i tipičnih nasilnika među djevojčicama i dječacima te ukazala na postojanje pasivnih i provokativnih žrtava nasilja pri čemu pasivne žrtve samo doživljavaju nasilje dok djeca provokativne ili izazivačke žrtve doživljavaju nasilje, ali ga i izazivaju i čine. Međutim, vršnjačko nasilje ne odvija se isključivo između nasilnika i žrtve već se ono smatra grupnim fenomenom što znači da u njemu sudjeluju i druga djeca, tzv. promatrači. Oni mogu pomagati i ohrabrivati nasilnika, mogu pokušati pomoći žrtvi ili se mogu povući i ostati po strani.

Učestalost nasilja među djecom u školi
Učestalost nasilja među djecom varira ovisno o tome kako je nasilje mjereno, o kojim je oblicima nasilja riječ, dobi ispitanika te zemlji u kojoj se istraživanje provodi. Broj učesnika nasilja među djecom, ovisno o navedenim parametrima, varira od 10% učenika koji izvještavaju o tjelesnom nasilju do više od 50% učenika koji izvještavaju o indirektnim oblicima nasilja koja uključuju širenje glasina, nazivanje pogrdnim imenima ili verbalnu agresiju.
Dječji dom „Tić“ Rijeka proveo je dva opsežna istraživanja 2004. i 2009. godine na ukupnom uzorku od 3769 učenika sedmih i osmih razreda iz 23 osnovne škole u Rijeci, u dobi od 12 do 15 godina. Korišten je Upitnik školskog nasilja – UŠN 2003.
U prvom istraživanju sudjelovalo je 2167 ispitanika. Analizom dobivenih rezultata utvrđeno je da je u probleme nasilja u riječkim osnovnim školama skoro svakodnevno uključeno 30,4% ispitanika (19,3% ispitanika je doživljavalo nasilje, a 18,2% ispitanika se ponašalo nasilno prema drugoj djeci barem jednom svakodnevno tijekom perioda od godine dana).
U drugom istraživanju sudjelovalo je 1602 ispitanika, a rezultati pokazuju da je u probleme nasilja u riječkim osnovnim školama skoro svakodnevno uključeno 37,1% ispitanika (utvrđen je podjednak udio ispitanika od 24,7% koji su doživljavali nasilje i onih koji su nasilje činili prema drugoj djeci barem jednom svakodnevno tijekom godine dana).
U oba istraživanja pokazalo se da su djevojčice češće bile neutralne i pasivne žrtve dok su dječaci češće bili nasilnici i provokativne žrtve.
Različita istraživanja ukazuju da postotak djece uključene u vršnjačko nasilje varira I zahvaća između 7% i 35% djece i adolescenata u Europi, SAD-u, Australiji i Japanu.

MOGUĆI ZNAKOVI BULLYINGA
Djeca kroz svoje ponašanje mogu ukazivati da su žrtve nasilja među djecom. Ako dijete pokazuje neke od slijedećih simptoma treba provjeriti uznemirava li ga netko, prijeti ili napada.

Djeca mogu:

  • biti uplašena na putu do ili iz škole
  • mijenjati uobičajeni put do škole
  • moliti vas da ih vozite u školu
  • ne željeti ići u školu ili imati strah od škole
  • osjećati se bolesno ujutro
  • loše izvršavati školske obaveze
  • dolaziti kući s poderanom odjećom ili knjigama
  • dolaziti kući gladni (ako im netko otima novac za marendu)
  • postati povučeni, imati manjak samopouzdanja
  • postati uznemireni i tjeskobni, prestati jesti
  • prijetiti ili pokušati samoubojstvo
  • plakati prije spavanja, imati noćne more
  • gubiti svoje stvari
  • tražiti dodatni novac ili početi krasti (da isplate nasilnika)
  • kontinuirano gubiti «džeparac»
  • odbijati govoriti što se događa
  • imati neobjašnjive modrice, ogrebotine
  • početi napadati drugu djecu ili braću
  • postati agresivni i nervozni
  • davati neuvjerljive isprike za sve navedeno

Dugotrajni bullying može rezultirati:

  • depresijom
  • niskim samopoštovanjem
  • sramežljivošću
  • lošim školskim uspjehom
  • izolacijom
  • prijetnjom ili pokušajem suicida

KAKO RODITELJI MOGU POMOĆI

  • ako ste zabrinuti da je vaše dijete žrtva nasilja među djecom, pitajte ga direktno
  • budite svjesni znakova i simptoma bullyinga
  • shvatite bullying ozbiljno i istražite činjenice o tome što se dogodilo ili događa
  • nemojte pristati tajiti bullying
  • ukoliko se to događa u školi, pričajte sa učiteljem, nastavnikom, razrednikom
  • pomognite djetetu da uvježba kako reći «ne», «prestani», naučite ga samopouzdanom hodu i bježanju
  • dopustite djetetu da iskaže svoje osjećaje o bullyingu
  • pozovite ostale roditelje i raspravite načine sprečavanja nasilništva
  • predložite školi načine na koji da se spriječi nasilje
  • ukoliko se nasilje dešava na povratku iz škole, organizirajte djetetu pratnju ili prijevoz
  • tražite da nasilnike zadrže u školi dok svi ostali ne dođu kući
  • ako mislite da bi pomoglo djetetovom samopouzdanju, pitajte ga da li bi išlo na tečaj samoobrane
  • provjerite da li vaše dijete izaziva bullying nekom neprimjerenom navikom, poput pljuvanja, kopanja nosa i sl.
  • zapisujte sve incidente
  • pozovite drugu djecu k sebi kako bi pomogli svom djetetu steći prijatelje

KAKO SPRIJEČITI DA DIJETE NE POSTANE ŽRTVA BULLYINGA
SAVJETI ZA RODITELJE

  • osigurajte vrijeme za razgovore sa vašim djetetom i provjeravajte da li je sretno u školi
  • tražite od djeteta da vodi dnevnik najboljih i najlošijih događaja školskog dana
  • redovno razgovarajte o tome, predlažući praktične načine prevladavanja problema
  • vježbajte dogovorena rješenja igrajući uloge dok ih dijete ne izvodi automatski s puno samopouzdanja
  • ako je moguće, dozvolite svom djetetu da pozove prijatelje kako bi učvrstili prikladna prijateljstva
  • potrudite se da ponudite pomoć u školskim i razrednim aktivnostima kako bi bili bolje informirani o nastavniku i ostalim učenicima
  • NIKAD ne kritizirajte ponašanje tuđeg djeteta direktno. Ako postoji problem, osobno razgovarajte s nastavnim djelatnicima, ili tražite od škole da dogovori sastanak vas i drugog roditelja
  • provjeravajte redovno domaće zadaće i pošaljite poruku ukoliko imate opasku za nastavnika
  • odmah obavijestite školu ukoliko je vaše dijete loše ili uznemireno te dajte svoj broje telefona na koji vas mogu kontaktirati
  • potrudite se da posjećujte školu u svečanim prigodama ili radionicama za roditelje tako da održavate redovne dijaloge sa školom
  • dajte djetetu mogućnost da razvije samopoštovanje i stvori široku lepezu prijatelja uključujući ga u razne izvannastavne aktivnosti poput sporta, drame, umjetnosti, izviđača i sl.
  • prepustite djetetu odgovornost za određene obaveze: ohrabrite ga u dobrim navikama poput spremanja školske torbe, izvršavanja zadaće, pospremanja sobe i odgovornosti za kućne ljubimce
  • nagrađujte dobro ponašanje, a na poteškoće gledajte kao na priliku da dijete nauči nešto novo te se na taj način razvija

Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psih.

Literatura:
1. Buljan-Flander, G. i Ćosić, I. (2004.), Nasilje među djecom, Pedijatrija, 52: 90-92.
2. Christie-Mizell, A. (2003), Bullying: the consequences of interparental discort and child’s self-concept. Family Process, Inc. In association with The Gale Group and Look Smart.
3. Coloroso, B. (2004), Nasilnik, žrtva promatrač. Zagreb: Bios.
4. Craig, W.M. i Harel, Y. (2004), Bullying, physical fighting and victimization. In: Currie, C., Roberts, C., Morgan, A., Smith, R., Settertobulte, W., Samdal, O., Rasmussen, V.B. (eds.), Young people’s health in context. Health behaviour in schoolagedchildren (HBSC) study: International report from the 2001/2002 survey. Geneva:WHO.
5. Farrington, D.P. (1993), Understanding and Preventing Bullying, in M. Tonny and N. Morris (eds) Crime and Justice, 17. Chicago, IL: University of Chicago Press.
6. Healey, J.B. (2005), Peer Abuse as Child Abuse and Indications for Intervention In School. Sydney: University of Western Sydney – Research Centre.
7. Olweus D. (1998), Nasilje među djecom u školi – što znamo i što možemo učiniti. Školska knjiga, Zagreb.
8. Rigby, K. (2006), Zlostavljanje u školi: što možemo učiiti? Mosta d.o.o. Zagreb.