Obitelj se danas skoro svakodnevno suočava sa stresnim situacijama, a ponekad i sama roditeljska uloga izaziva napetosti, što nerijetko dovodi do nesuglasica i sukoba među roditeljima. Neke su nesuglasice neizbježne i zdrave za vezu između partnera jer potiču pozitivne promjene u međusobnim odnosima i ne moraju imati negativan utjecaj na dijete i njegov socio-emocionalni razvoj. Roditeljski sukobi koji nisu neprijateljski i razrješavaju se konstruktivno s jasnim pozitivnim zaključkom mogu imati pozitivan utjecaj te poslužiti kao primjer kvalitetnog razrješavanja sukoba, a dijete uči da je povremeno neslaganja i svađa dio svakog bliskog odnosa.

Kada roditeljski sukob postaje faktor rizika za djecu?
• ukoliko se ponavlja (češće od jednom tjedno),
• ukoliko je prijetećeg tona te
• ukoliko nema razrješenja sukoba ni isprike.
Kada roditelji ispoljavaju neprijateljstvo i netrpeljivost jedno prema drugome te pri tome viču, grubo se ponašaju (lupaju vratima i bacaju stvari) to smanjuje roditeljsku sposobnost zajedničkog odgoja djeteta i spriječava povoljno ozračje u obitelji. A sve to povećava vjerojatnost razvoja psihičkih problema – emocionalnih (depresija i tjeskoba), problema u ponašanju (agresija, delinkvencija) i socijalnih problema (neslaganje s vršnjacima) te povećava vjerojatnost doživljavanja neuspjeha u školi.

Kako će dijete reagirati na roditeljske sukobe?
To ovisi o mnogo faktora: djetetovom temperamentu, spolu i dobi, kvaliteti odnosa koji dijete ima sa svakim roditeljem ponaosob, stupnjem konflikata među roditeljima, stupnjem u kojem roditelj uključuje dijete u sukob, načinom kako dijete sagledava konflikt i njegove poslijedice (što smatra uzrokom konflikta, kako ga interpretira te kako vidi da će se to odraziti na njegov život).
Djeca na sukobe reagiraju najčešće sa strahom, ljutnjom i promjenama u ponašanju. Predškolska djeca mogu kriviti sebe za roditeljske sukobe, što rezultira osjećajem krivnje i pada samopouzdanja.
U usporedbi s djecom čiji roditelji imaju skladan odnos djeca koja odrastaju u domu sa učestalim sukobima i svađom roditelja, koja opažaju svoje roditelje kada su agresivini, uvredljivi i puni netrpeljivosti i mržnje jedno prema drugom, sklonija su se tako ponašati u odnosu sa svojim prijateljima pa ona pokazuju agresivnije ponašanje prema vršnjacima, pomanjkanje suradnje i češće negativne interakcije sa vršnjacima tijekom igre.
Suprotno uvriježenom mišljenju, djeca koja su izložena sukobu kroz duže vrijeme nisu tolerantnija od druge djece ili se na njega naviknu. U stvari, ona postaju osjetljivija na roditeljske sukobe pa i na najblaže nesuglasice reagiraju tugom, anksioznošću, ljutnjom ili osjećajima bespomoćnosti.

Zašto izloženost sukobu ima negativne posljedice za djecu?
Svjedočenje sukobima te određene vrste neslaganja među roditeljima predstavljaju izravan stresor za djecu, djeca se osjećaju ugroženo i boje se što će biti s njima ili s čitavom obitelji ako se roditelji nastave sukobljavati ili ako se zbog čestih sukoba razvedu.
Djeca koja svjedoče učestalim sukobima roditelja nemaju dobar uzor za razvijanje bliskih veza u svom kasnijem životu. Ako nisu imali priliku doživjeti i naučiti kako slušati sa empatijom i zajednički rješavati probleme, djeca ponavljaju scenarij svojih roditelja po kojem su neprijateljstvo i defanzivnost odgovarajuće reakcije na konfikt.
Iskazivanjem verbalne ili fizičke agresije roditelji “uče” svoju djecu da se nesuglasice rješavaju putem sukoba, a ne mirnom raspravom. Kao rezultat toga, djeca ne mogu učiti socijalne vještine (kao što je mogućnost pregovaranja ili stvaranja kompromisa) koje su potrebne za formiranje uzajamne suradnje s vršnjacima.

Smiju li se roditelji svađati pred djecom?
Obzirom na sve navedene pokazatelje koji govore o štetnosti međuroditeljskih sukoba za dijete, može se postaviti pitanje znači li to da roditelji nebi smjeli imati nikakve konflikte pred djecom. Ne samo da bi to bilo loše za djecu već je i nemoguće ostvariti. Konflikti i ljutnja su normalni dio svakodnevnog života. Roditelji koji otvoreno razgovaraju o neizbježnim razlikama i rade na svom odnosu imaju sretnije odnose dugoročno.
Istraživanja su pokazala da prisustvo određenim vrstama roditeljskog konflikta djeci može koristiti, posebno kada se roditelji odnose sa poštovanjem, pokušavaju naći riješenje međusobnog neslaganja te djetetu daju do znanja kada su konflikti razriješeni. Jer kao što su djeca uznemirena kada vide roditelje kako se svađaju, tako su umireni kada znaju da su se pomirili.
Svjedočenje konstruktivnom sukobu jača dječji osjećaj sigurnosti u obitelji kao izvoru stabilnosti.

Što roditelji nikako ne trebaju činiti tijekom roditeljskog sukoba?
• Tijekom sukoba oba bi roditelja trebala djeci indirektno iskazati prihvaćanje i ne stavljati ih u poziciju gdje imaju osjećaj da moraju stati na stranu jednog roditelja.
• Djetetu jasno treba dati do znanja da ono nije krivo za roditeljski sukob.
• Roditelji se trebaju međusobno uvažavati i poštivati razlike u mišljenjima. Nikako ne bi smjeli koristiti dijete kao alat u svrhu prisiljavanja partnera na slaganje u mišljenju.
• Ukoliko su djeca zabrinuta zbog sukoba, važno ih je saslušati i razgovarati o osjećajima vezanima uz sukob.
Ako sukobi imaju jasne negativne posljedice po dijete i odnos s partnerom, važno je potražiti stručnu pomoć i na taj se način suočiti s problemom.