Što je trauma

Traumatski događaj je najčešće iznenadni i neočekivani događaj koji osoba doživi uznemirujućim i životno ugrožavajućim. Trauma se također događa kad doživimo nešto što intenzivno prijeti našoj emocionalnoj ili fizičkoj dobrobiti. To može biti izloženost prirodnoj katastrofi, ratu, terorizmu, nasilju, dugotrajnom zlostavljanju, naglom gubitku bliske osobe, itd. Tada se mijenja naš osjećaj kontrole i sigurnosti u životu, način na koji doživljavamo svijet oko sebe.

Koji su najčešći traumatski događaji kod djece

Najčešća traumatska iskustva kod djece možemo podijeliti na ona povezana i ona nepovezana sa zlostavljanjem i zanemarivanjem.

Traumatska iskustva povezana sa zlostavljanjem i zanemarivanjem uključuju različite oblike zlostavljanja koji su po svojoj prirodi ili direktno usmjereni na dijete ili nastaju zbog nepostojanja ili propuštanja primjerenog postupanja i brige prema djetetu ili za dijete. Široko gledajući, zlostavljanje djece je sve ono što ljudi, institucije ili procesi čine ili propuštaju učiniti, a što nanosi štetu djetetu ili povećava rizik za njegov razvoj.

Osim iskustava povezanih sa zlostavljanjem i zanemarivanjem, traumatski događaji često uključuju prirodne katastrofe primjerice potresi i poplave, ratni sukobi, smrt bliskih osoba, bolesti djeteta ili bliske osobe, itd. Također, svjedočenje samoubojstvu, silovanju, nasilju nad bliskom osobom za djecu također predstavljaju traumatsko iskustvo. Često je traumatski događaj koji dijete doživi, ujedno trauma i za same roditelje kojima je također potrebno pružiti adekvatnu podršku.

Reakcije  djece na traumu:

Koliko će određeni događaj imati utjecaja na stanje djeteta ovisi o većem broju različitih faktora. Važno je uzeti u obzir koliko je dijete procijenilo iskustvo životno ugrožavajućim, koliko dugo i koliko puta je bilo izloženo traumatskom događaju, jesu li se u djetetovom životu već ranije događala neka traumatska iskustva. Također je važno uzeti u obzir i jesu li neki dijelovi traumatskog iskustva i dalje prisutni u djetetovom životu, primjerice, je li počinitelj nasilja i dalje u djetetovoj bliskoj okolini. Na kraju, karakteristike djeteta kao što su otpornost, stupanj razumijevanja događanja, kapacitet za nošenjem s teškoća i dob, bitno određuju načine kako će dijete reagirati na traumu i kakav oblik podrške će mu niti potreban.

Neke od najčešćih reakcija djece na traumu su:

  • Noćne more
  • Izbjegavanje bilo čega što podsjeća na traumu
  • Izbjegavanje razgovaranja o događaju i povlačenje
  • Velika potreba za prepričavanjem događaja
  • Razdražljivost i uznemirenost
  • Teškoće sa spavanjem i apetitom
  • Agresivno ponašanje i izljevi ljutnje
  • Ponovno proživljavanje i nagla intenzivna sjećanja na događaj
  • Gubitak interesa, otežano izvršavanje školskih obveza, sportskih aktivnosti
  • Povlačenje iz društva
  • Učestali doživljaji straha
  • Opetovano prikazivanje traumatskog događaja kroz crtež ili u igri

Kako pomoći djetetu u nošenju s traumom:

  • Nakon što je dijete doživjelo traumatsko iskustvo, važno je što prije osigurati uvjete koji su doveli do događaja (u slučaju prirodne katastrofe važno je pružiti fizičku zaštitu, sklonište, hranu, vodu, itd., u slučaju zlostavljanja zaštititi dijete od počinitelja)
  • Dopustiti djetetu da izrazi brige i negativne emocije, objasniti mu da je ono što doživljava prirodna reakcija na neuobičajen događaj
  • Potaknuti dijete da otvoreno razgovara i postavlja pitanja vezano uz događaj, ostati smireni u razgovoru, biti otvoreni u slučaju da ne znamo odgovor na dječje pitanje. Važno je da dijete zna da smije pitati sve što ga zanima i da pritom ne treba brinuti hoće li razgovor uznemiriti roditelja
  • U razgovoru s djetetom važno je govoriti istinu i pružiti djetetu informacije sukladno njegovoj dobi, ne obećavati ono što nije moguće osigurati (npr. da više nikad neće biti potresa)
  • Potaknuti dijete na relaksaciju, druženje s vršnjacima, izražavanje kroz kreativne aktivnosti
  • Poticati dijete na povratak u uobičajene aktivnosti, osigurati svakodnevnu rutinu i predvidljivost, ograničiti izloženost medijima i vijestima koje bi mogle dodatno traumatizirati dijete
  • Ohrabrivati dijete, pohvaliti napredak, pružati podršku u nošenju s traumom i svakodnevnim teškoćama
  • Ukoliko se dijete ne osjeća ugodno sudjelovati na sprovodu ili obilježavanju događaja, važno je poštovati želju djeteta i ne izlagati ga protivno njegovoj volji.
  • Nakon što je dijete doživjelo traumatsko iskustvo potrebno je o tome obavijestiti djetetove odgajatelje, učitelje ili nastavnike kako bi kada se dijete vrati u aktivnosti mogli pravodobno reagirati, primijetiti ako se dijete ne osjeća dobro i pružiti mu adekvatnu podršku
  • Važno je zadržati strpljenje i ne iskazivati frustraciju ukoliko djetetova prilagodba ne ide brzinom ili tempom koji je roditelj očekivao

Što otežava nošenje s traumom:

  • Umanjivanje težine događaja („Ništa to nije“)
  • Požurivanje oporavka i iskazivanje nezadovoljstva djetetovim teškoćama
  • Inzistiranje na ponašanju kao da se ništa nije dogodilo
  • Izbjegavanje razgovora o traumi s djetetom, izbjegavanje odgovora na pitanja, ljutnja i nervoza kada se dijete prisjeća događaja

Kome se obratiti:

Reakcije na traumu normalan su odgovor organizma na nenormalan događaj koji je osoba doživjela. Ipak, ako potraju predugo, mogu imati štetan utjecaj na prilagodbu i kasnije funkcioniranje djeteta. U tom je slučaju važno potražiti stručnu pomoć kako bi se procijenilo stanje djeteta i pružila adekvatna podrška i tretman.

Piše: Ivana Ćosić, mag.psych.

 

Literatura:

  1. Ajduković, M., Sušac, N., & Rajter, M. (2013). Gender and age differences in prevalence and incidence of child sexual abuse in Croatia. Croatian medical journal, 54(5), 469-479.
  2. Buljan Flander,G. (2007.). Izloženost djece nasilju: Jesmo li nešto naučili? U: V. Kolesarić (ur.) Psihologija i nasilje u suvremenom društvu Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa Psihologija nasilja i zlostavljanja, Osijek, 45-52.
  3. Luca Mrđen,J., Ćosić,I. i Buljan Flander, G. (2007.) Prevalence of sexual abuse in Croatia. XI. ISPCAN European regional Conference on Child Abuse and Neglect, 18.-21.11.2007. Lisabon, Portugal
  4. Profaca, B., & Arambašić, L. (2009). Traumatski događaji i trauma kod djece i mladih. Klinička psihologija, 2(1-2), 53-73.