Europski dan zaštite djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja obilježava se s ciljem podizanja javne svijesti o važnosti prijavljivanja saznanja ili sumnji na seksualno zlostavljanje djece.
Seksualno zlostavljanje je za većinu djece snažno (traumatsko) iskustvo. O tom iskustvu djeca najčešće nerado govore, a prva reakcija na zlostavljanje kod mnoge djece, ali i odraslih, je želja da sve što prije zaborave. To je vrlo očekivan i uobičajen način na koji se pokušavaju sačuvati od boli, straha i drugih intenzivnih osjećaja. Procjenjuje se da je svako peto dijete doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja te da se tek oko 10% slučajeva seksualnog zlostavljanja otkrije, a još manji postotak bude procesuiran i zlostavljači osuđeni. Zbog toga je važno rano prepoznati znakove doživljenog nasilja kod djeteta kako bi primjerenom intervencijom mogli ublažiti posljedice zlostavljanja i osigurati oporavak djeteta. Naime, oporavak se ne odvija „sam od sebe“, odrastanjem, već dijete treba primjerenu pomoć i podršku. Izostane li pomoć, iskustvo zlostavljanja može utjecati na cjelokupni razvoj djeteta.

Upravo zbog toga potrebno je da reakcija društva i nadležnih ustanova po prijavi bude učinkovitija kako bi ohrabrila i djecu i njihove nezlostavljajuće roditelje i/ili skrbnike da nasilje prijave. To znači da je potrebno unaprijediti sustav zaštite djece od seksualnog zlostavljanja u smjeru pružanja veće sigurnosti i potpune zaštite djece i njihovih obitelji za vrijeme i nakon podnošenja prijave, uspostavljanja veće brzine rješavanja kaznenih postupaka, te adekvatnog sankcioniranja, kao i pružanja stručne pomoći zlostavljačima kako isto djelo ne bi ponovili.

To je ujedno i preduvjet za efikasno uključivanje djeteta u stručni tretman kroz koji nastojimo smanjiti poteškoće povezane s traumom, korištenjem različitih tehnika, u sigurnoj okolini i uz podršku. Kroz takav stručni tretman djetetu se omogućava da izrazi, razumije i osmisli osjećaje vezane uz zlostavljanje i zlostavljača te se suoči s brojnim reakcijama koje mogu biti vezane uz zlostavljanje. Cilj tretmana za dijete nije zaboraviti zlostavljanje, nego traumatsko iskustvo ugraditi u svoje cjelokupno životno iskustvo, kako zbog prisjećanja ne bi bilo “izbačeno iz ravnoteže”. U tom segmentu, a kao dio tretmana djeteta, važan je i stručni rad sa nezlostavljajućim roditeljem.