Dana 28. travnja 2016.g. obilježili smo Međunarodni dan odgoja bez batina kroz interaktivanu edukativnu radionicu o tjelesnom kažnjavanju djece, u kojoj su sudjelovali ambasadori „Tića“. Kroz ovu aktivnost nastojali smo omogućiti djeci da izraze vlastita razmišljanja i osjećaje vezano za tjelesno kažnjavanje, poučiti ih i informirati o štetnosti tjelesnog kažnjavanja te ih potaknuti da te poruke i znanja, koja su kroz radionicu dobili, prenesu djeci u svojim školama, kao i roditeljima i odraslima.U prvom dijelu radionice učenici su kroz otvorenu raspravu potaknuti na razmišljanje o tome što je tjelesno kažnjavanje, koje su njegove posljedice, koliko je djece izloženo tjelesnom kažnjavanju te na izražavanje stava o tome je li tjelesno kažnjavanje opravdano. U drugom dijelu radionice, u malim grupama, učenici su detaljnije proradili pojedino područje i izradili dio power point prezentacije. Na kraju aktivnosti, svi dijelovi su složeni u jednu power point prezentaciju na temu tjelesnog kažnjavanja, kroz koju su zajednička razmišljanja pojedini ambasadori prezentirali predstavnicima škola i medija.
Cijelo događanje popratila je Martina Šalov, fotografkinja “TinyBizz Photography”.
Obilježavanje Međunarodnog dana odgoja bez batina pokrenula je organizacija EPOCH-USA 1998. godine, a od 2009. godine aktivno ga obilježavamo u „Tiću“ kroz različite aktivnosti kojima nastojimo upozoriti na neprimjerenost tjelesnog kažnjavanja, zalagati se za odbacivanje opcije tjelesnog, ali i drugih oblika ponižavajućeg kažnjavanja i promovirati pozitivno roditeljstvo.
Radionicom sa ambasadorima željeli smo posredno potaknuli i roditelje na razmišljanje o učinkovitijim i primjerenijim načinima discipliniranja djece promovirajući pozitivno roditeljstvo.
Neke od zaključaka ambasadora o tjelesnom kažnjavanju navodimo u nastavku:
– tjelesno kažnjavanje je svako postupanje koje je usmjereno na kažnjavanje djeteta, pri kojemu se upotrebljava fizička sila (udarci predmetima, dijelovima tijela, čupanje,… ) i čija je namjera nanijeti određeni stupanj boli i nelagode (ma kako blagi oni bili)
– roditelji primijenjuju tjelesno kažnjavanje jer: misle da je to pravilna metoda odgoja, su to možda i sami iskusili kad su bili mali, se iskaljuju na djeci zbog svojih problema, zbog ponašanja djeteta (loše ocjene, odnos prema roditeljima…), jer trenutno zaustavlja nepoželjno ponašanje djeteta (ali ne trajno)
– tjelesno kažnjavanje nikada nije opravdano jer postoje drugi i efikasniji načini za rješavanje problema, ono ničim ne uči dijete i ostavlja velike posljedice na dijete, roditelje i njihov odnos
– tjelesno kažnjavanje ima brojne posljedice: tjelesna bol i povrede (modrice, ožiljci), prenošenje ponašanja s roditelja na dijete (prema vršnjacima ili vlastitoj djeci), psihičke posljedice: ružna sjećanja, strah, nepovjerenje, usamljenost, depresivnost, povučenost, problemi u odnosima s vršnjacima, ovisnost, delinkventna ponašanja, kod roditelja ostavlja posljedice kao što su: osjećaj krivnje, uznemirenost, osjećaj gubitka kontrole, zakonske posljedice
– tjelesno kažnjavanje je kažnjivo, a obaveza svih odraslih osoba je zaštititi djecu, djeca mogu tjelesno kažnjavanje prijaviti odrasloj osobi od povjerenja
– tjelesno kažnjavanje se može i mora izbjegavati – roditelji odlučuju da neće tjelesno kažnjavati dijete
– postoje bolji načini odgajanja, oni koji potiču dijete da učini nešto što je ispravno i ne čini ono što nije: razgovor, savjet, razmjena mišljenja, opomena, kazna = uskraćivanje privilegija (mobitel, kompjuter, TV), nagrada = poticaj (pizza, nova igrica, …)
– roditelje treba savjetovati i naučiti o štetnosti tjelesnog kažnjavanja i boljim načinima odgajanja: kroz razgovor sa stručnjacima, radionice (vježbe, primjeri, igre, razgovor), obrazovne reklame
– kad ambasadori budu roditelji: trudit će se ne koristiti tjelesno kažnjavanje, koristit će druge (pozitivne) odgojne metode, naučit će se smiriti, znat će kada potražiti pomoć u slučaju da im zatreba.
