U savjetovalištu Dječjeg doma „Tić“ Rijeka pruža se stručna pomoć i podršku djeci i mladima koji su proživjeli različite vrste traumatskih događaja, a najčešće zbog iskustva zlostavljanja i zanemarivanja. Jedan od oblika zlostavljanja je seksulano zlostavljanje. Ono se odnosi na svaku vrstu seksualne aktivnosti između odrasle osobe i djeteta koju dijete ne može u potpunosti shvatiti, za koju nije razvojno pripremljeno i ne može dati zreli pristanak odnosno to je svaka vrsta seksualne aktivnosti koja kod djeteta izaziva nelagodu i koja je protiv njegove volje. To znači da seksualno zlostavljanje obuhvaća niz različitih postupaka prema djetetu koji mogu varirati u intenzitetu i učestalosti. Mogu uključivati fizički kontakt (genitalni ili oralni), u nekim slučajevima i uz upotrebu sile, ili mogu biti bez fizičkog kontakta kao na primjer izlaganje djeteta pornografskom materijalu, davanje seksualnih aluzija i komentara te egzibicionizam i voajerizam.
Danas se stručnjaci uglavnom slažu da je otprilike svako peto dijete do svoje 18. doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja. Smatra se da je većina djece zlostavljana od strane poznatih osoba, dok su manji broj prijavljenih seksualnih zlostavljanja počinile djeci nepoznate osobe. Mnogi slučajevi ostaju neotkriveni, češće kada je počinitelj djetetu poznat. Procjenjuje se da se tek oko 10% slučajeva seksualnog zlostavljanja otkrije, a još manji postotak bude procesuiran i zlostavljači osuđeni. Od ukupnog broja registriranih spolnih delikata na štetu djece procjenjuje se da 25-30% njih počine pedofili pa je velika pozornost u društva usmjerena upravo na fenomen pedofilije.
Kako pedofili dolaze u kontakt sa djecom?
Pedofili najčešće u odnosu sa djecom nisu nasilni već se postepeno približavaju djetetu te pridobivaju povjerenje djeteta i njegove obitelji. Oni na neki način postepeno “zavode” svoju žrtvu. Vrlo često, kroz unaprijed razrađene i dugotrajne strategije, prikupljaju podatke o djetetu i na taj način postepeno postaju dio djetetova života. Upoznavanje djece često se odvija putem Interneta koji je osobito pogodan medij koji pedofilima olakšava i upoznavanje i dobivanje informacija od djeteta. Nakon toga počinju smanjivati djetetove inhibicije po pitanju seksualnosti na način da nude djetetu igre i aktivnosti koje uključuju razodijevanje, počinju davati seksualne komentare ili pokazivati djetetu pornografske materijale. Na taj način započinju zlostavljanje.
Veliki dio pedofila će se približiti obiteljima koje su siromašne, roditeljima koji su prezaposleni, samohranim majkama kojima je dobrodošla podrška, obiteljima u kojima je prisutna bolest te obiteljima u kojima se, zbog ovih ili nekih drugih razloga, briga o djeci zanemaruje ili su djeca prepuštena sama sebi. Pedofil tada dolazi kao spasitelj koji nudi pomoć ili podršku, ostavlja dojam ljubazne, dobronamjerne osobe, uvijek spremne uskočiti i pomoći. Ako je žrtva siromašna, primjerice, pedofil će ju pridobiti skupim igračkama, mobitelima, ako je usamljena, pedofil će se postaviti kao prijatelj. U većini slučajeva osoba je pažljiva prema djetetu, igra se i puna je razumijevanja za dijete, ponaša se prijateljski, može nuditi neku vrstu pomoći ili novac, a istovremeno pokušava saznati obiteljske ili djetetove tajne. Kada pedofil na taj način pridobije povjerenje djeteta to mu olakašva da vlastito zlostavljajuće ponašanje drži u tajnosti, nekada ucjenama i zastašivanjem djeteta.
Strah da im se neće vjerovati obzirom da zlostavljači često prijete djetetu ili ga uvjeravaju da mu nitko neće povjerovati kao i strah od posljedica prijave mogu biti glavni razlozi zbog kojih djeca ne govore o svom iskustvu. Vrlo mala djeca ne govore jer još nemaju sposobnost shvaćanja što im se dogodilo, niti verbalno mogu opisati vlastita iskustva, a blizak odnos sa zlostavljačem, briga za obitelj i sram također su razlozi nepovjeravanja.
Zbog toga je važno da roditelji njeguju kvalitetan odnos sa djecom, nadgledaju njihove aktivnosti i znaju s kime se druže, te da stručnjaci koji dolaze u profesionalan kontakt s djecom znaju rano prepoznati znakove doživljenog nasilja kod djeteta kao i neposredne posljedice koje ono ima na dijete kako bi što prije reagirali.
Stručni tretman
Tretman djeteta koje je proživjelo seksualno zlostavljanje važan je aspekt oporavka djeteta jer se njime nastoje smanjiti poteškoće povezane s iskustvom zlostavljanja. Djetetu se omogućuje da izrazi, razumije i osmisli osjećaje vezane uz zlostavljanje i zlostavljača te se suoči s brojnim reakcijama koje mogu biti vezane uz zlostavljanje. Cilj tretmana za dijete nije zaboraviti zlostavljanje, nego traumatski događaj ugraditi u svoje životno iskustvo, kako zbog prisjećanja na događaj ne bi bilo “izbačeno iz ravnoteže”. U tom segmentu, a kao dio tretmana djeteta, važan je i stručni rad sa nezlostavljajućim roditeljem.
Izostane li pomoć, iskustvo zlostavljanja može utjecati na cjelokupni razvoj djeteta!