Nasilje nad djecom javlja se u različitim oblicima – zanemarivanje djeteta, fizičko zlostavljanje, psihičko nasilje, seksualno iskorištavanje, nasilje putem interneta, pri čemu je veliki problem što je ono često prikriveno i ne prepoznaje se na vrijeme pa izostaje odgovarajuća reakcija nadležnih, kako u dijelu podrške i pomoći djetetu tako i u dijelu utvrđivanja odgovornosti počinitelja. Obilježavanjem Dana djece žrtava nasilja želimo dodatno senzibilizirati širu javnost na ovaj problem i podsjetiti da je svaki oblik nasilja nad djecom neprihvatljiv i svi imamo moralnu i zakonsku obvezu štititi i osiguravati prava djece te ukazivati na njihovo kršenje, posebno u ovim vremenima krize. Naime, aktualne okolnosti zdravstvene krize generiraju i potenciraju cijeli niz okolnosti rizičnih za zlostavljanje i zanemarivanje djece, a posebno je rizična socijalna isključenost koja dodatno može utjecati i na smanjen broj prijava zlostavljanja djece.

Istraživanja pokazuju da tijekom krize mnogobrojni stresori povećavaju napetosti, a time i rizik od obiteljskog nasilja, nasilja nad djecom i starijim osobama te seksualnog nasilja.

Stres zbog izoliranosti, strah zbog nesigurnosti posla i financijske stabilnosti mogu značajno doprinijeti nastajanju drugih problema, povećati vjerojatnost neslaganja među članovima obitelji, razmirica i sukoba. Uz to, obitelji su provele dosta vremena kod kuće, često na malom prostoru, bila je, i još uvijek je, prisutna zabrinutost za zdravlje i budućnost te mnogi strahovi s tim u vezi, a roditelji su se morali suočiti sa novim oblicima on-line nastave, kao i različitim reakcijama djece na nemogućnost izlaska iz kuće, ali i na cjelokupnu situaciju. Sve je to pojačalo pritiske na roditelje, generiralo stres i različite osjećaje poput straha, tjeskobe, brige, nemira, bespomoćnosti i neizvjesnosti te povećalo vjerojatnost prekomjerne konzumacije alkohola i droga, a u takvim okolnostima lakše može doći do burnih izlijeva emocija, neslaganja i sukoba te nasilja, a rizik od zlostavljanja djece raste. Djeca posebno mogu biti izložena riziku od seksualnog nasilja. Procjenjuje se da svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak dožive seksualno zlostavljana do svoje 18 godine, a zlostavljanje najčešće vrši član obitelji u djetetovom domu.
Obzirom da dio djece još uvijek ne idu u školu kontakti sa drugim odraslima koji se brinu za njihovu dobrobit su reducirani, a djeca nemaju mogućnost povjeravanja drugim odraslima u koje imaju povjerenja i koji bi mogli uočiti problem i reagirati. U normalnim okolnostima nastavnici ili treneri mogu vidjeti tragove ozljede, uočiti znakove depresije i druge promjene u ponašanju i emocionalnom doživljavanju djeteta, razgovarati s njime i poduzeti potrebne korake kako bi dijete izašlo iz nasilne situacije i dobilo adekvatnu pomoć. Sada to izostaje. Stoga je velika odgovornost na svima da reagiraju. Iako obitelj ima primarnu ulogu u razvoju i odrastanju djeteta, mnoga djeca upravo u obitelji i u najranijoj dobi doživljavaju različite oblike zanemarivanja, povređivanja njihovih prava, ponižavanja i zlostavljanja. Nasilje koje djeca doživljavaju u obitelji nikako nije odgovornost samo obitelji, bez obzira što se događa unutar nje, već je to ozbiljan društveni problem. Starija djeca se često boje i srame prijaviti nasilje u obitelji, dok ona najmlađa još niti nemaju pojam da je takvo nasilno ponašanje neprihvatljivo.

Što možemo učiniti?
U situacijama kada postoji sumnja da je učinjeno nasilje, bilo prema djeci, ženama ili starijim osobama, kada se čuje vika, plač, zapomaganje, lomljenje stvari; kada osoba ili dijete izgledaju uznemireno, prestrašeno ili se neuobičajeno ponašaju ili pak nije moguće stupiti u kontakt putem telefona ili interneta, nužno je o tome obavijestiti policiju. Tu je nužna odgovornost svakog pojedinaca, svih građana, članova obitelji, prijatelja kako bismo omogućili zaštitu i odgovarajuću podršku za djecu i odrasle u situacijama nasilja, a čime se mogu prevenirati i spriječiti teški ili tragični događaji.

U Dječjem domu „Tić“ Rijeka psihološku pomoć zbog različitih iskustava zlostavljanja, zanemarivanja, svjedočenja nasilju, poteškoća uvjetovanih visoko-konfliktnim razvodom roditelja i dr., tijekom proteklih 20 godina dobilo je 6.197 djece, mladih i njihovih roditelja/skrbnika, a od osnivanja poludnevnog boravka za djecu (2006.g.) u isti je uključeno 137 djece. Različitim preventivnim programima (Ambasadori „Tića“, „Škola za razvedene roditelje“ i „Ja, mama i tata“) nastojimo ojačati kapacitete djece, mladih i roditelja kako do nasilja ne bi došlo, a mnogobrojnim aktivnostima nastojimo podići svijest o problemu zlostavljanja i zanemarivanja djece, osvijestiti da je svaki oblik nasilja nad djecom, bez obzira na težinu, neprihvatljiv i da svi odrasli imaju i moralnu i zakonsku obavezu štititi i osiguravati prava djece, odnosno ukazivati na njihovo kršenje. A upravo je i svrha obilježavanja Dana djece žrtava nasilja ukazati na problem i mogućnosti kojima građani mogu prevenirati nasilje.

Djeca imaju pravo na odrastanje u sredini koja pruža poštovanje i podršku i u kojoj nema nasilja, jer samo takva sredine potiče razvoj ličnosti djeteta i stvara građane odgovorne i prema sebi i prema drugima.