Dana 11. svibnja 2016.g. obilježili smo 10. godišnjicu od kada je Grad Rijeka osnovao Dječji dom „Tić“ Rijeka kao javnu ustanovu socijalne skrbi. Time je dotadašnji stručni rad sa zlostavljanom i zanemarenom djecom, koji se odvijao u okvirima Savjetovališta „Tić“, institucionaliziran i postavljen na jednu višu razinu. Na obilježavanju su o radu „Tića“ i njegovoj značaju u brizi za djecu govorili mr.sc. Vojko Obersnel, gradonačelnik Grada Rijeka, prof.dr.sc. Dubravka Kocijan – Hercigonja, stručna supervizorica „Tića“, Paola Krpan, ambasadorica „Tića“, Ana Albrecht Čekada, dipl. iur., savjetnica Pravobraniteljice za djecu, doc.dr.sc. Mirjana Graovac, voditeljica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju Klinika za psihijatriju, KBC Rijeka i mr. Tamara Žakula Desnica, ravnateljica „Tića“.Riječki Gradonačelnik Vojko Obersnel je kazao kako je Grad Rijeka  ovoj ustanovi osigurao trajno financiranje i normalne uvjete rada. „Postignuti su izvanredni rezultati zahvaljujući trudu i entuzijazmu djelatnika i pomoći stručnjaka raznih područja, no  usprkos postignutim rezultatima, svjesni smo kako se neće u potpunosti moći eliminirati zlostavljanje djece, ali ga će se ovim programima i stručnim pristupom moći znatno umanjiti“.
O značaju osnutka Dječjeg doma „Tić” Rijeka govorila je prof. dr. sc. Dubravka Kocijan – Hercigonja, priznati stručnjak s područja dječje psihijatrije, stalni stručni supervizor stručnjaka u „Tiću“ i jedan od inicijatora razvoja djelatnosti zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja u Hrvatskoj, uz prof. dr. sc. Gordanu Buljan Flander osnivačicu i ravnateljicu Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Pohvalivši Grad Rijeku što je rano prepoznao potrebu za ovom djelatnosti,  kao i djelatnike i programe ustanove Kocijan – Hercigonja je naglasila kako je žalosno što u Hrvatskoj, osim Zagreba i Rijeke niti jedan drugi grad nije pokazao senzibilitet za problematiku rada s traumatiziranom djecom. „Ponosna sam što sam od početka u ovom projektu i nadam se da će primjer grada Rijeke poslužiti i drugima“, kazala je  Kocijan Hercigonja.
Riječi pohvale uputile su i doc.dr.sc. Mirjana Graovac, voditeljica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, Klinike za psihijatriju, KBC Rijeka naglasivši izuzetno dobru suradnju ustanova, na dobrobit djece, te Ana Albrecht Čekada iz Ureda pravobraniteljice za djecu koja je rad „Tića“ izdvojila kao primjer dobre prakse rada s djecom. Svoja iskustva podijelila je i  Paola Krpan, ambasadorica „Tića“.
Tamara Žakula Desnica, ravnateljica „Tića“ istaknula je kako je Grad Rijeka osnivanjem Dječjeg doma „Tić“ pokazao izuzetnu osjetljivost za potrebe zlostavljane djece te da podrška Grada Rijeke predstavlja glavni temelj za rad „Tića“, bez kojeg ne bi bilo moguće posvetiti se svim aktivnostima koje „Tić“provodi u smjeru prevencije nasilja, niti omogućiti djeci pravovremenu stručnu pomoć „Tiću“.  Također je podsjetila da je, do osnutka ustanove stručni rad sa zlostavljanom i zanemarenom djecom u Rijeci odvijao se u okvirima Savjetovališta „Tić“ koje je sa radom započelo u srpnju 2000.g. na inicijativu Udruge „Tić“ i Grada Rijeke- Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb. Osnovano je sa ciljem psihološkog savjetovanja i tretmana zlostavljane i zanemarene djece i njihovih roditelja kako bi se bolje i uspješnije nosili sa posljedicama svojih iskustava. U periodu prvih pet godina rada savjetovalište je zapošljavalo jednog psihologa na puno radno vrijeme. Zbog kontinuiranog porasta broja djece i obitelji koje su tražile pomoć (a stručni tretman je dugotrajan proces) nametala se potreba za povećanjem broja stručnjaka i podizanjem ove djelatnosti na jedan viši nivo. Grad  Rijeka je izašao u susret navedenim potrebama i 21. travnja 2006.g. osnovao Dječji dom «Tić» Rijeka – javnu ustanovu socijalne skrbi. Zaposlen je multidisciplinarni tim stručnjaka (psiholozi, socijalni radnik, 3 odgajatelja, psihijatar i pedijatar) te osiguran veći prostora, sva sredstva za financiranje rada osigurana su iz proračuna Grada Rijeke. U financiranje rada „Tića“ 2005.g. uključila se Primorsko – goranska županija, a u lipnju 2010.g. i Ministarstvo socijalne politike i mladih. Sve su usluge za korisnike besplatne.
„Tić“ od tada objedinjava tri djelatnosti:
1. poludnevni boravak za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi,
2. pružanje savjetodavne stručne pomoći djeci i mladima koji imaju iskustvo ili su u riziku za zlostavljanje i/ili zanemarivanje te njihovim nezlostavljajućim roditeljima
3. rano otkrivanje i prevencija zlostavljanja i zanemarivanja djece te povećanje informiranosti i osjetljivosti društva u svezi problema zlostavljanja kao i adekvatnog načina njegova rješavanja. U tom smjeru “Tić” kontinuirano provodi niz aktivnosti: Projekt  Ambasadori “Tića” ( uključivanje djece i njihova edukacija kako bi se pomoglo smanjivanju i prekidu nasilja među djecom te jačanju svijesti o vlastitim pravima i odgovornostima), istraživački rad, edukacija i mentorski rad sa volonterima, rad sa studentima te programe podrške roditeljima i cijeloj obitelji od kojih se «Škola za razvedene roditelje» – program psihološke podrške razvedenim roditeljima održava ontinuirano od 2007.g.
U kontekstu prevencije važno mjesto zauzima suradnja sa raznim institucijama u cilju efikasnije zaštite zlostavljane i zanemarivane i to prvenstveno sa CZSS, policijom i pravosudnim sistemom kao i sa svim drugim ustanovama i udrugama kojima je  zaštita djece prioritet.
Godišnje stručnu pomoć kroz poludnevni boravak i savjetodavni rad u „Tiću“ dobije oko 200 djece i roditelja/skrbnika tako da je u u proteklih 10 godina stručnu pomoć dobilo više od 5000 djece i roditelja/skrbnika. Djeca i obitelji nam dolaze iz Rijeke (63%), ali i iz okolnih krajeva u Hrvatskoj (37%): Primorsko-goranska županija (33%),  Istarske županije (2,5%), te ostalih dijelova Hrvatske  (1,5%). Djecu dovode najčešće roditelji samoinicijativno (34%) ili ih upućuju centri za socijalnu skrb (33%), zatim zdravstvene ustanove (10%), škole (8%), druge ustanove (3%), policija (3%), vrtići (3%), Općinsko državno odvjetništvo (1%) te ostali (5%), a  najčešći razlozi dolaska u „Tić“ su: sumnja na neki oblik zlostavljanja i/ili zanemarivanja (38%), poteškoće u kontaktu djeteta i jednog roditelja kod visoko-konfliktnog razvoda (32%) i smetnje ponašanja (24%).