Istraživanja pokazuju da tijekom krize mnogobrojni stresori povećavaju napetosti, a time i rizik od obiteljskog nasilja, nasilja nad djecom i starijim osobama te seksualnog nasilja.
Kako ova pandemija može pogoršati obiteljsko nasilje?
Stres zbog izoliranosti, strah zbog nesigurnosti posla i financijske stabilnosti mogu značajno doprinijeti nastajanju drugih problema, povećati vjerojatnost neslaganja među članovima obitelji, razmirica i sukoba. Uz to roditeljima dodatno otežava on-line nastava i cjelodnevna briga o djeci, kao i reakcije djece na nemogućnost izlaska iz kuće, ali i na cjelokupnu situaciju. Obitelji su kod kuće, često na malom prostoru, prisutna je zabrinutost za zdravlje i budućnost te mnogi strahovi s tim u vezi, a ukoliko je kod nekog člana obitelji prisutna kronična bolest ili druge poteškoće to dodatno otežava trenutnu situaciju.
Sve to pojačava pritiske na roditelje, generira stres i različite osjećaje poput straha, tjeskobe, brige, nemira, bespomoćnosti i neizvjesnosti te povećava vjerojatnost prekomjerne konzumacije alkohola i droga. U takvim okolnostima lakše može doći do burnih izlijeva emocija, neslaganja i sukoba te nasilja, a rizik od zlostavljanja djece raste.
Djeca posebno mogu biti izložena riziku od seksualnog nasilja. Procjenjuje se da svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak dožive seksualno zlostavljana do svoje 18 godine, a zlostavljanje najčešće vrši član obitelji u djetetovom domu.
Obzirom da ne idu u školu, na treninge i nemaju kontakte sa drugim odraslima koji se brinu za njihovu dobrobit, djeca sada nemaju mogućnost povjeravanja drugim odraslima u koje imaju povjerenja i koji bi mogli uočiti problem i reagirati. U normalnim okolnostima nastavnici ili treneri mogu vidjeti tragove ozljede, uočiti znakove depresije i druge promjene u ponašanju i emocionalnom doživljavanju djeteta, razgovarati s njime i poduzeti potrebne korake kako bi dijete izašlo iz nasilne situacije i dobilo adekvatnu pomoć. Sada to izostaje. Stoga je velika odgovornost na svima da reagiraju.
Što možemo učiniti?
U situacijama kada postoji sumnja da je učinjeno nasilje, bilo prema djeci, ženama ili starijim osobama, kada se čuje vika, plač, zapomaganje, lomljenje stvari; kada osoba ili dijete izgledaju uznemireno, prestrašeno ili se neuobičajeno ponašaju ili pak nije moguće stupiti u kontakt putem telefona ili interneta, nužno je o tome obavijestiti policiju. Tu je nužna odgovornost svakog pojedinaca, svih građana, članova obitelji, prijatelja kako bismo omogućili zaštitu i odgovarajuću podršku za djecu i odrasle u situacijama nasilja, a čime se mogu prevenirati i spriječiti teški ili tragični događaji.
Pripremila: mr. Tamara Žakula, prof.psih., ravnateljica Dječjeg doma „Tić“ Rijeka